Sead Adanalić
VIZIJA BOLJEG ČOVJEKA
Molim Uzvišenog Stvoritelja
da budemo od onih koji razmišljaju,
koji se prosvjetljuju znanjem i istinom
koje krasi pravednost i čovjekoljublje
i koji blagošću i dobrotom
osvajaju srca drugih ljudi.
PREDGOVOR
U
kakvom svijetu živimo?
U
svijetu u kojem caruje zlo.
U
svijetu u kojem haraju ratovi.
Ratovi,
sa bezbroj mrtvih,
silovanih,
zlostavljanih i prognanih.
zlostavljanih i prognanih.
U
svijetu u kojem milijarda ljudi gladuje.
U
svijetu licemjerja i pohlepe.
U
civilizovanom svijetu.
U
svijetu demokratija,
diktatura,
religija,
nauke
i morala.
A
čovjek? Gdje je tu čovjek?
Preživjeli
smo jedan grozni rat,
izazvan
od bezdušnih nacionalista,
izveden
od najgoreg društvenog šljama,
kriminalaca,
ubica i zlostavljača
I
nastavili živjeti, već dvije decenije,
u
društvu sa iskrivljenim stanjem svijesti,
u
društvu bez sistema pozitivnih ljudskih
i društvenih vrijednosti.
To
iskustvo je djelovalo na
moju
dušu i proširilo sliku svijeta kojeg doživljavam.
Razmišljao
sam mnogo o ljudima,
o
međuljudskim odnosima,
o
zajednicama, o vlasti, o društvenim sistemima,
o
vjeri i religiji, o životnim principima
i
o smislu života,
i
kroz sve to dolazio do zaključaka i ideja
na
kojima sam u svojoj glavi
kreirao
viziju boljeg čovjeka.
Tehnološki
razvoj posljednjih decenija
omogućio
je globalnu komunikaciju ljudi,
komunikaciju
bez granica,
prenošenje
informacija, znanja,
misli,
ideja i vizija, neposredno,
čovjek
na čovjeka
i
to je otvorilo bezgranične mogućnosti
za
širenje s jedne strane dobra,
a
s druge strane zla.
Misli
izražene u ovoj knjizi govore
o
neophodnosti Upute za boljeg čovjeka,
o
misiji vjere u jednog Stvoritelja,
o
univerzalnim ljudskim vrijednostima
i
na njima utemeljenom boljem životu,
o
saburu ili aktivnom miru kao željenom
stanju duše
i
o potrebi čovjeka da se mijenja na bolje.
Ako
se bar jedan čitalac zamisli nad tim, spozna
i
usvoji novu vrijednost u svom životu i poboljša sebe,
bio
bih sretan što sam dao mali doprinos u
borbi
za
dobrotu i ljubav na ovome svijetu.
Sead Adanalić
Posvećeno svim djevojkama i mladićima
koji odrastaju u ovome
turbulentnom svijetu
sa željom da u životu pronađu pravi put,
put dobrote i
ljubavi ...
i posebno mojim kćerkama Lejli i Elmi.
UPUTA
...Kako širiti ljudsku dobrotu?...
1
Nakon hiljadugodišnjeg razvoja nauke
i napretka civilizacije
čovjek ne postaje bolji.
2
I uvijek, od rođenja,
mlado biće treba Uputu
da tokom odrastanja
izraste u dobrog čovjeka,
čovjeka kojeg krase najljepše ljudske osobine.
3
Teško je shvatiti da obrazovanje
ne osigurava povećanje ljudskih vrlina,
da obrazovani ljudi po pravilu budu bliži
dobročinstvu, pravednosti i čovjekoljublju.
Istina je da je
uvijek bilo zlih ljudi
i među onim čije je znanje veliko.
Kako odgojiti dobrog čovjeka?
Kako širiti ljudsku dobrotu?
4
Koje su to univerzalne ljudske vrijednosti?
Dobročinstvo,
pravednost,
čovjekoljublje,
plemenitost,
saosjećajnost,
poštenje, istrajnost,
odgovornost,
istinoljubivost,
solidarnost...
5
Šta je to uputa?
Uputa koja vodi na put dobrote i ljubavi,
uputa za razumno biće,
za odrastanje i za cijeli život.
Jer „šejtan“ koji na zlo navraća
uvijek je prisutan
i treba mu se oduprijeti.
6
Ljudi su skloni ružnim djelima
i neodgovornom ponašanju
na vlastitu štetu.
Licemjerstvo,
spletkarenje,
pohlepa,
kriminal,
kocka,
droga,
blud,
ratovi....
I onda vidimo nesrećna bića,
rasturene porodice
i poremećene zajednice.
A s druge strane,
može biti čovjek
u čijoj duši je mir i ljubav,
skladna porodica,
pravedna i prosperitetna zajednica.
Kako doći do te ljepše strane?
7
Ljudsko biće treba Uputu
u razlikovanju dobra i zla
od samog rođenja,
pozitivno okruženje u kojem odrasta,
lijepu komunikaciju i
učenje o univerzalnim vrijednostima.
Mlada duša upija iz svog okruženja
ono što će postati njene osobine.
Da li će poprimiti zlu narav
od nekog zlostavljača,
da li će odrastanjem u atmosferi trača,
licemjerja, nemorala, pohlepe,
usvojiti sve te ružne osobine?
Uputa je neophodna svima,
jer biće se rodi a čovjek postaje,
ugledanjem na najbližeg,
učenjem, komunikacijom i razmišljanjem.
8
Šta je to Uputa za
bolji život čovjeka?
To je skup pravila o odnosu čovjeka prema sebi,
porodici, zajednici, prirodi i Stvoritelju.
To su pravila koja olakšavaju život čovjeka,
usmjeravaju ga na put kojim će živjeti u miru,
biti koristan za druge ljude,
uvažavati zakonitosti prirode
i ostvariti lijep život.
To je skup univerzalnih ljudskih vrijednosti.
9
Dobar čovjek je rezultat truda
svih onih koji prenose Uputu
i vlastitog razuma kojim spoznaje istinu
i bira dobro između dobra i zla.
10
Kako izgraditi čovjeka u sebi?
Upravljanjem vlastitim nagonima,
prihvatanjem prirodnih zakonitosti
uz odgovornost prema Stvoritelju,
upijanjem znanja iz
nepresušnog vrela
stvaralačke energije Stvoritelja
i u stalnoj težnji da ljubavlju i dobročinstvom
ostavljamo trag u dušama drugih ljudi.
11
Kada spoznamo Uputu,
da bismo živjeli po njoj,
mora se dogoditi promjena iznutra,
u duši čovjeka,
uložiti napor da se teški teret
životnih navika promijeni.
OSLONAC
12
Razmišljajući o prirodi,
prirodnim pojavama, bićima,
zadivljujućoj raznolikosti
biljnog i životinjskog svijeta,
kompleksnim organizmima
i savršenim oblicima
dolazimo do zaključka
da sve to nije moglo nastati
slučajno
i da za sve tako precizno
usklađeno
postoji Stvoritelj.
13
Stvoritelj je stvorio prirodu i razumno biće - čovjeka
i vezao ga za izvor bezgranične stvaralačke energije,
dao mu priliku da bira između dobra i zla,
između života u miru sa Prirodom
i života u nerazumijevanju i varljivom zadovoljstvu.
14
Jedan Stvoritelj, Vječni i Sveprisutni,
oslonac je čovjeku
koji teži da ostvari mir
u teškim životnim iskušenjima.
15
Čovjek treba u životu oslonac.
Oslonac djetetu može biti roditelj,
oslonac roditelju može biti dijete,
oslonac čovjeku može biti prijatelj,
oslonac može biti bračni drug,
oslonac može biti ljubljeni,
ali najveći oslonac čovjeku je
Sveprisutni Stvoritelj.
16
U svim životnim situacijama
zahvalom Stvoritelju i molitvom za pomoć
podstičemo svoje snage
u savladavanju teškoća.
17
Kada upućujemo molitvu
obraćamo se Stvoritelju
da pronađemo tu snagu
koja će podržati našu želju,
našu volju, našu viziju.
18
Svi smo od Jednog nastali.
Jedinstvo života.
Jedinstvo Stvoritelja.
Samo su ljudi razumom obdareni.
A iz razuma, iskustva i komunikacije
rastu naše duše, naše osobenosti.
VJERA
...to je put za čovjeka,
za čovjeka koji teži da bude bolji,
19
Kada kažem 'vjerujem u Boga',
rekao sam da vjerujem u dobrotu i ljubav,
vjerujem u pravi put,
put dobročinstva i ljubavi,
vjerujem da su istina i pravda
bolji izbor za čovjeka
od laži i nepravde,
vjerujem u zakone prirode
koje treba uvažavati.
Kada to kažem,
oduševljen sam
Njegovom bezgraničnom stvaralačkom energijom
u prirodi koja me okružuje i kojoj se divim.
20
Pokajanje,
oprost,
istrajnost,
dobročinstvo,
istinoljubivost,
zahvalnost,
umjerenost,
samokontrola,
bogobojaznost,
samilost,
pravednost i
sabur -
to su osobine pravovjernih,
to je put za čovjeka,
za čovjeka koji teži da bude bolji,
to je Pravi put.
21
Misija vjerovanja je da uputi ljude
u razlikovanje dobra i zla,
jer ljudi u sebi nose zlo
i moraju se stalno truditi da ih ne osvoji.
22
Suština vjere je izražena u trudu
da čovjek bude bolji.
23
Naučila me vjera da ko ubije jednog čovjeka kao da je ubio cijelo čovječanstvo,
Naučila me vjera da je zlostavljanje gore od ubijanja,
Naučila me vjera da se čuvam haram imovine,
Naučila me vjera da pomognem kome je pomoć potrebna,
Naučila me vjera da je pod nogama majke dženet,
Naučila me vjera da održavam rodbinske veze,
Naučila me vjera da poštujem komšije,
Naučila me vjera da se za grijeh pokajem,
Naučila me vjera da volim ljude,
Naučila me vjera da je bolje oprostiti,
Naučila me vjera da je znanje najveći dar Stvoritelja,
Mnogo toga me naučila vjera
I za sve sam zahvalan Stvoritelju.
24
Vjernik svojim djelima,
dobrotom i ljubavlju
ostvaruje sklad sa prirodom
i mir sa Stvoriteljem.
25
Na put vjere se dolazi razmišljanjem.
26
Prava vjera je zasnovana na čovjekoljublju.
27
Vjera sama izvire iz iskrenog srca.
28
Bogobojaznost znači odgovornost.
Odgovornost prema sebi,
prema porodici,
prema zajednici,
prema Stvoritelju.
29
Zahvalnost je osnova
Zahvalnost je osnova
da čovjek bude zadovoljan životom,
zahvalnost Stvoritelju,
zahvalnost roditeljima.
Zahvalnost donosi mir duši.
30
Kod mnogih ljudi vjera proizilazi iz tradicije
a kod rijetkih iz
razumijevanja i oduševljenja.
31
Nije vjera ni u crkvi ni u džamiji,
nije vjera u riječima ni u obredima,
vjera je u duši čovjeka
koji saburom i dobrotom osvaja druge ljude.
32
Ne dokazuje se vjera fizičkim predstavljanjem,
oblačenjem, bradom, slavama
i vjerskom slatkorječivošću,
vjera se potvrđuje lijepim ponašanjem,
iskrenošću i dobrotom
koja plijeni druge ljude.
33
Ljudi zloupotrijebe sve pa i vjeru,
ali to nije opravdanje
da se negira pozitivna misija vjere
za čovjeka, porodicu i zajednicu.
34
Šta znači vjera kada je neko loš čovjek?
Šta znači nevjera kada je neko dobar čovjek?
SABUR
...shvatio sam da je svaka srdžba potpuno beskorisna i štetna za život...
35
Cijeli život sam živio u zabludi
da su srdžba, ljutnja, žalost i frustracija
prirodna i neizbježna osjećanja.
Nakon iscrpnog razmišljanja,
o ljudskim osjećanjima,
shvatio sam sa nevjericom
da je svaka srdžba parazit duše
potpuno beskorisna
i štetna za život
i da narušava
prirodnu potrebu čovjeka
da svoj život ispuni mirom,
srećom i ljubavlju.
Razvijajući u duši svjesnost o
istini
da je svaka srdžba nerazumna
čovjek može da se promijeni na bolje,
da se preporodi
i oslobodi tih parazita duše
i da živi život u miru sa sobom,
u miru sa prirodom,
u miru sa Stvoriteljem.
Nevjerovatno je
kako je to jednostavno i logično,
a ipak ljudi žive u stalnim nemirima,
jer i kada spoznaju istinu
potrebni su veliki napori
da se ostvari promjena životnih navika.
36
Ispoljavanje srdžbe
je parazit u ljudskom duhu.
Najveću štetu nanosi onome ko ga ispolji,
zarazan je i bukne i u drugim dušama.
Nema opravdanog podsticaja na srdžbu,
sretan je onaj ko je suzbije saburom.
37
Srdžba je poput vatre
Srdžba je poput vatre
- lako se ugasi dok je plamičak
ali kada vatra zahvati dušu,
poput stihije ruši pred sobom.
I zato, ugasimo srdžbu dok je plamičak.
38
Svaki put kada nas uhvati bijes,
nervoza ili frustracija,
u prvom momentu,
prije nego što se razbukti vatra,
zapitati se ima li koristi od izražavanja bijesa?
Odgovor je uvijek da koristi nema.
Tada se moramo zaustaviti,
prihvatiti događaj
ili razlog nervoze
kao prirodan događaj.
Ako je gubitak,
dobro je da nije veći,
ako je bolest, prihvatimo,
ljudi se razbolijevaju pa i ozdrave,
i to je prirodan događaj,
učinit ćemo sve što je moguće
za ozdravljenje.
39
Sabur je ta čarobna riječ
za savršeni život čovjeka!
Sabur je sposobnost čovjeka
da prihvata nepovoljne životne
situacije,
u miru, u sebi i prema vani,
aktivno tražeći povoljno rješenje
ako ga ima.
Ono što se dogodilo
prihvata se kao neminovan događaj,
prirodni događaj,
kao Božije određenje,
uvažavajući logiku
da je svaka srdžba beskorisna
i ne može ništa popraviti,
ali može naštetiti zdravlju čovjeka.
40
Kada kažem 'vjerujem u Božije određenje'
vjerujem u prirodni tok stvari.
Sve što se dogodi dogodilo se nepovratno.
Kod tragičnih događaja
koji se dešavaju u životu,
kada čovjek može zapasti u strašnu patnju i depresiju,
vjera mu omogućava da sačuva sabur,
mir duše, da ostane dostojanstven i normalan.
41
Kada bi ljudi postigli mir sa sobom,
bio bi mir i u porodici,
bio bi mir i u državi,
bio bi mir i u svijetu.
Mir je ključna riječ
za sklad u životu,
nema srdžbe, ljutnje, stresa,
ma koliko da je težak događaj.
Odgovor je mir u duši
i traženje rješenja
u miru sa Stvoriteljem.
Mir, selam, shalom ...
42
Čovjek u saburu
za svakoga ima samo lijepe riječi,
zrači optimizmom na sve izazove
i svima oprašta.
Kako je to uzvišeno stanje duše!
43
Zastani i pogledaj.
Vidiš ljude koji prolaze,
vidiš prirodu koja se mijenja.
Sve prolazi i sve se mijenja,
a ti si dio svega.
Samo jedan val u rijeci života
koji iznova poprima novi oblik
da prevaziđe sam sebe.
44
Malo je ljudi koji poznaju jezik duše
44
Malo je ljudi koji poznaju jezik duše
i zato je toliko nesporazuma među ljudima.
45
Tražimo! da budemo pronađeni u ljubavi.
Tražimo! da budemo pronađeni u ljubavi.
46
Idem da zarađujem ljubav
a ko ne zna kako,
ostat će siromah.
47
Ne tražite sreću
u potrošačkom društvu,
jer tu smo svi ribe
kojima bacaju mamce
da ih uhvate.
A kako se može osjećati ulovljena riba?
48
Smrt kao sjenka slijedi čovjeka
još od oživljenja u utrobi majke.
Smrt je sastavni dio života.
Za taj trenutak treba biti spreman.
Kada nam je udahnut život
dobili smo svoje vrijeme na ovom svijetu
i mi ga proživljavamo.
Vjernik vjeruje u život na drugom svijetu,
da smrt nije kraj
i da će biti oživljen na Sudnjem danu
kako bi mu se sudilo
za djela na ovom svijetu.
A za onoga čija dobra djela prevagnu
nagrada je dženet,
vječni život u blagostanju.
Vjernik prihvata oproštaj
od ovog svijeta
u miru sa prirodom,
u miru sa Stvoriteljem.
Mislimo o smrti
kao i o svim drugim prirodnim događajima
i neka vrijeme koje smo dobili
do zadnjeg trenutka
bude u saburu provedeno.
DUŠA
Naše svjetlo je naša duša.
49
Naše svjetlo je naša duša.
Duša nosi naše osobine
i da bismo se mijenjali na bolje
moramo znati kako tokom života
čovjek postaje to što jeste.
50
Kada plod u utrobi majke oživi
primajući Duh Stvoritelja
tada počinje da se oblikuje duša.
Duh Stvoritelja je zajednički za
sve
i osnova života,
a duše su različite.
Duša predstavlja osobenosti
i karakter čovjeka.
51
Duše se oblikuju putem komunikacije
čovjeka sa okruženjem.
Osobine koje krase ljude
predstavljaju ograničen skup
i različitog su stepena,
pa kada pogledamo oko sebe,
toliko je ljudi a ni jednog čovjeka
ne odlikuje ista duša,
jer je svaka duša
kombinacija različitih osobina
u različitom stepenu.
52
Prevrćući u rukama riječne oblutke
razmišljao sam o bezbrojnim talasima
nemirne rijeke koji udaraju u grubo kamenje
koje se u međusobnom kretanju i prevrtanju
struže i zaobljava, sporo ali uporno,
sa jasnom težnjom pretvaranja u oblutke.
Tako i čovjekovu dušu oblikuju
valovi sudbine na njegovom životnom putu.
53
Duša nosi čovjekove osobine,
želje, stremljenja, izbore,
misli, tuge, radosti i snove.
Ako sadrži dobrotu,
pravednost i ljubav,
to je široka duša,
ako sadrži mržnju,
zavist, smutnju i podlost,
to je skučena duša.
Duša je opterećena iskustvom
ì sa novim se dograđuje.
Razmišljanjem i spoznajom šta je bolje,
čovjek može da poboljša svoju dušu,
može da promijeni sebe.
54
Duša čovjeka putuje kroz život
susrećući se sa drugim dušama,
prenosi svoje osobine na druge duše
i druge duše prenose na nju osobine.
Mnogi ljudi doprinose tome
kakva će jedna duša postati,
a u svijetu globalnih komunikacija
skoro cijelo čovječanstvo
snosi odgovornost za svakog čovjeka.
55
Duša treba Uputu,
putokaz da odredi pravi put,
da pronađe sabur.
56
Duša se razvija i uzdiže tokom
života.
Neke duše izrastu kao široke duše
pune dobrote i ljubavi.
Neke duše od okruženja prime otrove,
krivnju, sujetu, depresiju,
sumnju, zlopamćenje i nemir,
i tokom života pate.
57
Svi vi što ste me ikad okruživali
odgovorni ste za ovo kakav sam ja danas.
A i ja sam postao dio vas.
58
Pitam se - kako nastaje duša silovatelja, zločinca?
Kakvo je to okruženje u kojem raste
i u kojem spletu okolnosti
postaje biće bez samilosti,
bez saosjećanja,
bez ljudskosti?
59
Čovjek mora preuzeti
kormilo u svojoj duši,
posložiti misli,
odrediti prioritete,
pronaći svoj put,
željeno stanje,
šta je to čemu teži,
šta ga čini zadovoljnim,
šta ga inspiriše.
Mnogi problemi duše
nalaze rješenje u saburu.
Sabur je život u miru sa prirodom,
život u miru sa Stvoriteljem,
bez parazita duše - frustracije,
bijesa, mržnje, stresa.
60
Kada shvatimo kako je nastala naša ličnost,
naše osobenosti,
već smo ostvarili temelj
za promjenu sebe na bolje.
61
Sreća je u nama,
u vezi sa Stvoriteljem,
u Njegovoj stvaralačkoj energiji.
Sreća je stanje svijesti,
sposobnost čovjeka da je prepozna.
Da bi čovjek bio srećan
mora se pomiriti sa životom -
prihvatiti život sa svim teškoćama,
i ostvariti sabur.
62
U duši ispunjenoj ljubavlju
nema mjesta za mržnju.
U duši zatrovanoj mržnjom
nemoguće je pronaći i zrno ljubavi.
63
U osami kreativan čovjek razmišlja
a ograničen se dosađuje.
Usamljenost je poželjno stanje
u kojem čovjek razmišljajući
vodi razgovor sa sobom,
sređuje račune,
slaže misli,
pravi planove,
upoznaje sebe,
svoju dušu.
U osami čovjek uspostavlja vezu sa Stvoriteljem,
kroz njegovu bezgraničnu stvaralačku energiju
i upućuje molitvu.
64
Kada mi ispričaš svoj život
znat ću ko si.
Tvoja duša ispletena je
od mnogih duša
iz tvog života.
PROMJENA
...razmišljati o sebi, o svojim postupcima,
o prirodi i životu, da shvatiš potrebu
za promjenom sebe iznutra...
65
Nakon značajnog životnog iskustva,
promišljanja o životu i svijetu
otvorila su mi puteve spoznaje samoga sebe,
univerzalnih ljudskih vrijednosti
i smisla življenja.
Shvatio sam koliko je važno
da čovjek u životu rano, još u mladosti,
pronađe pravi put,
put dobrote i ljubavi,
i da ostvari život
u punom miru sa prirodom.
Toliko je grešnih postupaka,
malih i svakodnevnih,
nekorisnih, nepotrebnih,
koji život zagorčavaju,
sa puno strepnji,
strahova,
srdžbe,
nesigurnosti,
mržnje,
zlopamćenja,
pohlepe,
oholosti,
zavisti,
bola i
tuge.
I mi živimo sa ubjeđenjem
da to mora tako biti.
A ne mora.
Uz promišljanje i Uputu
koju sigurno možemo pronaći
u vjeri u Jednog Stvoritelja,
koja poziva na mir i strpljenje,
na ljubav prema svim ljudima,
na činjenje dobrih djela
i na lijepo ponašanje,
naš život će se poboljšati,
ući će ljubav
tamo gdje je boravila srdžba,
ući će mir
tamo gdje je bila strepnja.
Razmislimo,
razmislimo o sebi i svojim postupcima.
Da li može biti bolje.
Da, može biti bolje.
I tu je smisao života.
66
Uputu spoznamo istrajnim promišljanjima,
ali da bismo živjeli po Uputi
mora se dogoditi ogromna promjena iznutra,
u duši čovjeka.
Mora se uložiti napor
da se teški teret životnih navika
promijeni na bolje.
67
I kada voliš,
i kada te vole,
i kada si s onim koji se vole,
i kada sanjaš o ljubavi sretan si,
sretan gdje god te dodirne
ljubav.
68
Kad prepoznam dobrog čovjeka
ili dobro djelo,
i moje srce poraste,
i snaga i radost me ispune.
69
Lijepa riječ kao kamenčić
što stvara valove u vodi,
može pobuditi pozitivne vibracije
među ljudima.
Zato često govorimo lijepe riječi
i svima će nam biti bolje.
70
Vrijeme u kojem živimo nije sjajno,
nije najbolje,
ali ne zaboravimo nikad
da je to naše vrijeme,
jedino vrijeme koje smo dobili,
i da imamo pravo
da u njemu pronađemo svoju sreću.
71
Svaki dan se zapitajmo –
jesam li na pravom putu,
na putu dobra,
i kako mogu biti bolji?
Svojom dobrotom,
lijepom komunikacijom i saburom
čovjek daje najbolji poziv
da i drugi budu takvi.
72
Svaki trenutak u životu
mogao bi biti biser
ako ga iskoristimo vrijedno radeći,
u sticanju znanja
i čineći dobra djela.
Ako ga traćimo,
činimo zlo
ı nepravdu drugim ljudima nanosimo,
taj trenutak je obični kamen.
Kakvu ćemo ogrlicu tokom života nanizati
do nas je,
a za svaki trenutak prilika je samo jedna.
73
U svakom čovjeku „šejtan“ čuči
i čeka da ga na zlo navrati.
Da li će se oduprijeti,
od njega zavisi.
Utječem se Bogu od prokletog šejtana!
74
Zapitati se treba svako veče –
da li sam danas halal paru zaradio,
da li sam prema ikome nepravedan bio,
da li sam ikoga uvrijedio,
ogovarao ili neko zlo učinio.
To je dužnost ispravnog čovjeka,
onog koji traži
pravi put,
put dobročinstva i ljubavi.
75
Kada doživim dobro djelo
od drugog čovjeka
zastidim se svih loših djela
koje sam učinio u životu.
Toliko mi se velikim čini
svako dobro djelo
u ovom stvarnom svijetu.
76
Svaka briga
mora biti poduprta
povjerenjem u Stvoritelja
da ne bi bila težak teret za dušu.
77
Koliko ljudi mogu dobrote
učiniti jedni drugima
kada se primjećuju
u ovom životu koji je prolazan.
78
Ko mene uvrijedi ružnom riječi
i ja uzvratim ružnom riječi –
to je put širenja zla.
Odgovor ružnom riječi
je okidač za čovjeka
da nastavi sa ružnim.
Lijepa riječ ili ćutanje,
daje priliku da se smanji
negativni naboj
i da se čovjek mijenja na bolje.
79
Ako upućujemo poruku
da je ovaj svijet pun zlih ljudi,
onda će zli nastaviti sa zlom,
dobiti vjetar u leđa.
Ako kažemo da ima dobrih ljudi
na ovom svijetu
i kako je lijepo biti dobročinitelj,
i ako se takva poruka širi svijetom,
ima izgleda da se svijet mijenja na bolje.
80
"Ko tebi selam uputi, ti njemu ljepšim uzvrati",
Kur'an časni.
U ovom potrošačkom svijetu
ljudi preopterećeni brigama
prolaze kao aveti jedni pored drugih,
sa formalnim pozdravima i komunikacijom,
a stvarno odsutni duhom
kao da ne žive u ovom svijetu,
jer uvijek postoji nešto
što ih odvlači od sadašnjeg trenutka.
81
Kada bi se ljudi primjećivali
u ovom realnom svijetu,
koliko bi svakodnevnih sitnih radosti
jedni drugima priuštili!
Ali rijetki su oni
koji pozdravom blagosiljaju druge ljude.
82
Da li si se danas obratio svojoj staroj majci ili ocu?
Da li si se obratio svom djetetu, svojoj supruzi?
Da li si posjetio bolesnu staricu iz susjedstva?
Da li si osmijeh uputio poznatom i nepoznatom?
Da li si darovao siromaha?
Ako si pomislio - sutra ću, nema sutra,
postoji samo ovaj trenutak, danas,
kada poklanjaš pažnju ljudima koji te okružuju.
Znam, stisli su te sa svih strana - posao,
obaveze,
nemaju razumijevanja,
oni žele da im robuješ,
oni su mašina koja nema osjećanja.
A tvoje je ono što si drugima poklonio,
da, i vrijeme koje si drugima poklonio,
i svako dobro djelo,
sve je to tvoje bogatstvo u boljem svijetu.
83
Između govora i osmijeha
u komunikaciji s ljudima,
osmijeh je uvijek dobitna kombinacija
a govor ne.
Kada čovjek puno govori
puno i griješi.
Govorom se upada u zamke komunikacije
kada je teško ostati netaknut.
84
Eh kako je teško biti zlopamtilo.
Kad bismo sva zla,
smutnje i podmetanja
pamtili u našem umu,
ne bi bilo mjesta ni za trun dobra.
I zato ne trujmo svoj život lošim mislima,
neka zla koja smo pretrpjeli
potonu nepovratno u prošlosti.
85
Ne dozvolimo da nam prošlost pojede sadašnjost.
Demoni prošlosti truju ljudske duše,
a i kolektivnu svijest naroda.
Sve što je prošlo neka ide bez traga,
osim pozitivnog iskustva i ljubavi koja nas inspiriše.
86
Uzvišeni Stvoritelj prašta,
kako da ne praštaju ljudi?!
Jer praštanje oslobađa čovjekovu dušu
od teških otrova
i olakšava život na ovom svijetu.
87
Kada si pod stresom,
depresivan, tužan ili gnjevan,
idi u prirodu daleko od ljudi,
sjedi na livadu i ćuti,
gledaj kako bilje raste,
udiši mirise cvijeća i zemlje,
slušaj cvrkut ptica i pjesmu zrikavaca,
i misli, misli široko, o životu.
Misli, pa ćeš u jednom momentu
osjetiti kao da popuštaju okovi
koji su te stezali,
da postaješ slobodan i lagan.
Tada počinješ da razumiješ život,
da je svaki sadašnji trenutak tvoj,
trenutak u kojem osjetiš mir,
mir sa životom,
mir sa Stvoriteljem,
trenutak u kojem spoznaješ ljepotu života.
88Imati viziju boljeg,
a živjeti u nesavršenom svijetu,
među nesavršenim ljudima,
ljudima polarisanim između dobra i zla
i ne prihvatiti to stanje kao stvarni život,
koji su živjeli i mnogi prije nas,
u kratkom životnom vijeku čovjeka
nije izbor za sreću.
Ovaj svijet jeste nesavršen,
ali ja sam srećan
da prepoznajem dobrote,
dobre ljude i ljepote prostranih duša,
i s takvim osjećajem hoću da živim.
Jer upravo sreća se može osjetiti
baš u ovom polarisanom svijetu
pošto u idealnom ne bi bilo razlike,
a razlika je sve.
89
Imati nadahnuće za nešto lijepo
tokom cijelog života
znači živjeti smislen život.
Nekome je nadahnuće ljubav,
nekome dobročinstvo,
nekome muzika,
nekome posao,
nekome nauka,
a nekome vjera.
A svako nadahnuće
nosi ljubav u sebi.
90
Voljeti život,
za čovjeka
to je često put u strepnju,
razumjeti život,
pomiriti se sa životom,
to je put ka sreći.
91
Kada bi me pitali
koliko bi želio da živiš,
rekao bih
‘’dok sam pokretan,
razuman
i nadahnut za neku lijepu aktivnost’’.
92
Svaki čovjek
ima šanse da postane dobar.
Neko dobije priliku i iskoristi je
a neko ne,
dok neko bude podsticaj
da drugi postane dobar čovjek.
93
U svakom djetetu vidjeti svoje dijete.
U svakoj majci vidjeti svoju majku.
U svakoj patnji prepoznati svoju patnju.
To je prosvijećen pogled na svijet oko sebe.
94
Ne dozvolimo da nam sva zla ovoga svijeta
zamute pogled,
nadahnimo se činjenjem dobra
i prepoznavanjem dobrih ljudi i njihovih djela.
95
Nemojmo se zanositi
da smo vječni
jer privremenost nam je osnovna karakteristika,
privremenost u životu,
na funkciji,
u bogatstvu.
Sa takvom svijesti bit će nam lakše živjeti.
96
Uzvišeni Stvoritelju, da mi nisi dao razum,
šta bih ja bio u životu, u nemogućnosti
da se napajam iz izvora Tvoje kreativne energije.
Svemilosni Bože, da me nisi vidom
obdario
koliki bih ja gubitnik bio u životu
jer ne bih mogao da vidim sve ljepote ovog svijeta.
Stvoritelju svih svjetova, da me nisi sluhom obdario,
koliko bih uskraćen ja bio što ne mogu da čujem
glas ljubljene i pjesmu ptica.
I nikada Ti se ne mogu dovoljno zahvaliti
za sve blagodeti kojim si me obdario
Darivatelju milosti.
97
Razmišljati o sebi,
o svojim postupcima,
o prirodi i životu,
da shvatiš potrebu
za promjenom sebe iznutra
kako bi svijet zahvaljujući tebi postajao bolji.
O piscu
Sead
Adanalić, rođen je 1955. godine u Bijeljini, osnovnu školu završio u Janji, od
1969. godine živi u Sarajevu gdje je završio srednju školu i Elektrotehnički
fakultet, magistar je tehničkih nauka, ekspert za telekomunikacije.
Zahvaljujući
novim tehnologijama i uspostavom globalnih mreža, odnosno mogućnostima
društvene mreže facebook da se komunicira na daljinu i da se prezentiraju
misli, ideje i informacije, probuđen je duh pjesnika iz mladosti, iz
sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Knjiga
je rezultat višegedišnjih promišljanja autora i elektronskog zapisivanja misli,
koje su već našle svoje čitaoce širom svijeta tokom prethodnih godina
objavljivanja u vidu statusa na facebooku.
Nema komentara:
Objavi komentar