četvrtak, 14. siječnja 2016.


        

                           Sead Adanalić


        VIZIJA BOLJEG ČOVJEKA 

     

               






Molim Uzvišenog Stvoritelja
da budemo od onih koji razmišljaju,
koji se prosvjetljuju znanjem i istinom
koje krasi pravednost i čovjekoljublje
           i koji blagošću i dobrotom
           osvajaju srca drugih ljudi. 




PREDGOVOR


U kakvom svijetu živimo?

U svijetu u kojem caruje zlo.

U svijetu u kojem haraju ratovi.

Ratovi, sa bezbroj mrtvih, silovanih,
zlostavljanih i prognanih.

U svijetu u kojem milijarda ljudi  gladuje.

U svijetu licemjerja i pohlepe.

U civilizovanom svijetu.

U svijetu demokratija, diktatura, 

religija, nauke i morala.

A čovjek? Gdje je tu čovjek?

Preživjeli smo  jedan  grozni rat,

izazvan od  bezdušnih nacionalista,

izveden od najgoreg društvenog šljama,

kriminalaca, ubica i zlostavljača

I nastavili živjeti, već dvije decenije,

u društvu sa iskrivljenim stanjem svijesti,

u društvu  bez sistema pozitivnih ljudskih i  društvenih vrijednosti.

To iskustvo je djelovalo na

moju dušu i proširilo sliku svijeta kojeg doživljavam.

Razmišljao sam mnogo o ljudima,

o međuljudskim odnosima,

o zajednicama, o vlasti, o društvenim sistemima,

o vjeri i religiji, o životnim principima

i o smislu života, 

i kroz sve to dolazio do zaključaka i ideja

na kojima sam u svojoj glavi

kreirao viziju boljeg čovjeka.

Tehnološki razvoj posljednjih decenija

omogućio je globalnu komunikaciju ljudi,

komunikaciju bez granica,

prenošenje informacija, znanja,

misli, ideja i vizija, neposredno,

čovjek na čovjeka

i to je otvorilo bezgranične mogućnosti

za širenje s jedne strane dobra,

a s druge strane zla.

Misli izražene u ovoj knjizi govore

o neophodnosti Upute za  boljeg čovjeka,

o misiji vjere u jednog Stvoritelja,

o univerzalnim ljudskim vrijednostima

i na njima utemeljenom  boljem životu,

o saburu ili aktivnom miru kao  željenom stanju duše

i o  potrebi čovjeka da se mijenja na bolje.

Ako se bar  jedan  čitalac zamisli nad tim, spozna

i usvoji novu vrijednost u svom životu i poboljša sebe,

bio bih sretan što sam dao  mali doprinos u borbi

za dobrotu i ljubav na ovome svijetu.

  

Sead Adanalić




Posvećeno svim djevojkama i mladićima
koji odrastaju u ovome turbulentnom svijetu
sa željom da u životu pronađu pravi put,
put dobrote i ljubavi ...
i posebno mojim kćerkama Lejli i Elmi.








        
 



          UPUTA

                                             ...Kako širiti ljudsku dobrotu?...

   
1

Nakon hiljadugodišnjeg razvoja nauke

i napretka civilizacije 

čovjek ne postaje bolji.

2

I uvijek, od rođenja,

mlado biće treba Uputu

da tokom odrastanja  izraste u dobrog čovjeka,

čovjeka kojeg krase najljepše ljudske osobine.

3

Teško je shvatiti da obrazovanje

ne osigurava povećanje ljudskih vrlina,

da obrazovani ljudi po pravilu budu bliži

dobročinstvu, pravednosti i čovjekoljublju.

Istina je da  je uvijek bilo  zlih ljudi

i među onim čije je znanje veliko.

Kako odgojiti dobrog čovjeka?

Kako širiti ljudsku dobrotu? 

4

Koje su to univerzalne ljudske vrijednosti?

Dobročinstvo,

pravednost,

čovjekoljublje,

plemenitost,

saosjećajnost,

poštenje, istrajnost,

odgovornost,

istinoljubivost,

solidarnost...

5

Šta je to uputa?

Uputa koja vodi na put dobrote i ljubavi,

uputa za razumno biće,

za odrastanje i za cijeli život.

Jer „šejtan“ koji na zlo navraća

uvijek je prisutan

i treba mu se oduprijeti.

6

Ljudi su skloni ružnim djelima

i neodgovornom ponašanju

na vlastitu štetu.

Licemjerstvo,

spletkarenje,

pohlepa,

kriminal,

kocka,

droga,

blud,

ratovi....

I onda vidimo nesrećna bića,

rasturene porodice

i poremećene zajednice.

A s druge strane,

može biti čovjek

u čijoj duši je mir i ljubav,

skladna porodica,

pravedna i prosperitetna zajednica.

Kako doći do te ljepše strane?

7

Ljudsko biće treba Uputu

u razlikovanju dobra i zla

od samog rođenja,

pozitivno okruženje u kojem odrasta,

lijepu komunikaciju i

učenje o univerzalnim vrijednostima.

 

Mlada duša upija iz svog okruženja

ono što će postati njene osobine.

Da li će poprimiti zlu narav

od nekog zlostavljača,

da li će odrastanjem u atmosferi trača,

licemjerja, nemorala, pohlepe,

usvojiti sve te ružne osobine?


Uputa je neophodna svima,

jer biće se rodi a čovjek postaje,

ugledanjem na najbližeg,

učenjem, komunikacijom i razmišljanjem.

8

Šta je to Uputa za  bolji život čovjeka?

To je skup pravila o odnosu čovjeka prema sebi,

porodici, zajednici, prirodi i Stvoritelju.


To su pravila koja olakšavaju život čovjeka,

usmjeravaju ga na put kojim će živjeti u miru,

biti koristan za druge ljude,

uvažavati zakonitosti prirode

i ostvariti lijep život.

To je skup univerzalnih ljudskih vrijednosti.

9

Dobar čovjek je rezultat truda

svih onih koji prenose Uputu

i vlastitog razuma kojim spoznaje istinu

i bira dobro između dobra i zla.

10

Kako izgraditi čovjeka u sebi?

Upravljanjem vlastitim nagonima, 

prihvatanjem prirodnih zakonitosti

uz odgovornost prema Stvoritelju,

upijanjem  znanja iz nepresušnog vrela

stvaralačke energije Stvoritelja

i u stalnoj težnji da ljubavlju i dobročinstvom

ostavljamo trag u dušama drugih ljudi.

11

Kada spoznamo Uputu,

da bismo živjeli po njoj,

mora se dogoditi promjena iznutra,

u duši čovjeka,

uložiti napor da se teški teret

životnih navika promijeni.


   

      OSLONAC

  


                                               

Čovjek treba u životu oslonac.





 

12


Razmišljajući o prirodi,


prirodnim pojavama, bićima,


zadivljujućoj raznolikosti biljnog i životinjskog svijeta,


kompleksnim organizmima


i savršenim oblicima


dolazimo do zaključka


da sve to nije moglo nastati slučajno

i da za sve tako precizno usklađeno

postoji  Stvoritelj.

13

Stvoritelj je stvorio prirodu i razumno biće - čovjeka

i vezao ga za izvor bezgranične stvaralačke energije,

dao mu priliku da bira između dobra i zla,

između života u miru sa Prirodom

i života u nerazumijevanju i varljivom zadovoljstvu.

14

Jedan Stvoritelj, Vječni i Sveprisutni,

oslonac je čovjeku

koji teži da ostvari mir

u teškim životnim iskušenjima.

15

Čovjek treba u  životu oslonac.

Oslonac djetetu  može biti roditelj,

oslonac roditelju može biti dijete,

oslonac čovjeku može biti prijatelj,

oslonac može biti bračni drug,

oslonac može biti ljubljeni,

ali najveći oslonac čovjeku je

Sveprisutni Stvoritelj.

16

U svim životnim situacijama

zahvalom Stvoritelju i molitvom za pomoć

podstičemo svoje snage

u savladavanju teškoća.

17

Kada upućujemo molitvu

obraćamo se Stvoritelju

da pronađemo tu snagu

koja će podržati našu želju,

našu volju, našu viziju.

18

Svi smo od Jednog nastali.

Jedinstvo života.

Jedinstvo Stvoritelja.

Samo su ljudi razumom obdareni.

A iz razuma, iskustva i komunikacije

rastu naše duše, naše osobenosti.








 

       
          VJERA


                    ...to je put za čovjeka,

              za čovjeka koji teži da bude bolji,


19

Kada kažem 'vjerujem u Boga',

rekao sam da vjerujem u dobrotu i ljubav,

vjerujem u pravi put,

put dobročinstva i ljubavi,

vjerujem da su istina i pravda 

bolji izbor za čovjeka

od laži i nepravde,

vjerujem u zakone prirode

koje treba uvažavati.

Kada to kažem,

oduševljen sam

Njegovom bezgraničnom stvaralačkom energijom

u prirodi koja me okružuje i kojoj se divim.

20

Pokajanje,

oprost,

istrajnost,

dobročinstvo,

istinoljubivost,

zahvalnost,

umjerenost,

samokontrola,

bogobojaznost,

samilost,

pravednost i

sabur -

to su osobine pravovjernih,

to je put za čovjeka,

za čovjeka koji teži da bude bolji,

to je Pravi put.

21

Misija vjerovanja je da uputi  ljude

u razlikovanje dobra i zla,

jer ljudi u sebi nose zlo

i moraju se stalno truditi da ih ne osvoji.

22

Suština vjere je izražena u  trudu

da čovjek bude bolji.

23

Naučila me vjera da ko ubije jednog čovjeka kao da je ubio cijelo čovječanstvo,

Naučila me vjera da je zlostavljanje gore od ubijanja,

Naučila me vjera da se čuvam haram imovine,

Naučila me vjera da pomognem kome je pomoć potrebna,

Naučila me vjera da je pod nogama majke dženet,

Naučila me vjera da održavam rodbinske veze,

Naučila me vjera da poštujem komšije,

Naučila me vjera da se za grijeh pokajem,

Naučila me vjera da volim ljude,

Naučila me vjera da je bolje oprostiti,

Naučila me vjera da je znanje najveći dar Stvoritelja,

Mnogo toga me naučila vjera

I za sve sam zahvalan Stvoritelju.

24

Vjernik svojim djelima,

dobrotom i ljubavlju

ostvaruje sklad sa prirodom

i mir sa Stvoriteljem.

25

Na put vjere se dolazi razmišljanjem.

26

Prava vjera je zasnovana na čovjekoljublju.

27

Vjera sama izvire iz iskrenog srca.

28

Bogobojaznost znači odgovornost.

Odgovornost prema sebi,

prema porodici,

prema zajednici,

prema Stvoritelju.

29
Zahvalnost je osnova

da čovjek bude zadovoljan životom,

zahvalnost Stvoritelju,

zahvalnost roditeljima.

Zahvalnost donosi mir duši.

30

Kod mnogih ljudi vjera proizilazi iz tradicije

a  kod rijetkih iz razumijevanja i oduševljenja.

31

Nije vjera ni u crkvi ni u džamiji,

nije vjera u riječima ni u obredima,

vjera je u duši čovjeka

koji saburom i dobrotom osvaja druge ljude.

 32

Ne dokazuje se vjera fizičkim predstavljanjem,

oblačenjem, bradom, slavama

i vjerskom slatkorječivošću,

vjera se potvrđuje lijepim ponašanjem,

iskrenošću i dobrotom

koja plijeni druge ljude.

33

Ljudi zloupotrijebe sve pa i vjeru,

ali to nije opravdanje

da se negira pozitivna misija vjere

za čovjeka, porodicu i zajednicu.

34

Šta znači vjera kada je neko loš čovjek?

Šta znači nevjera kada je neko dobar čovjek?

 


       SABUR




       
          ...shvatio sam da je svaka srdžba potpuno beskorisna i štetna za život...

35

Cijeli život sam živio u zabludi

da su srdžba, ljutnja, žalost i frustracija

prirodna i neizbježna osjećanja.


Nakon iscrpnog razmišljanja,

o ljudskim osjećanjima,

shvatio sam sa nevjericom

da je svaka srdžba parazit duše

potpuno beskorisna

i štetna za život

i da narušava

prirodnu potrebu čovjeka

da svoj život ispuni mirom,

srećom i ljubavlju.


Razvijajući u duši svjesnost  o istini

da je svaka srdžba nerazumna

čovjek može da se promijeni na bolje, 

da se preporodi

i oslobodi tih parazita duše

i da živi život u miru sa sobom,

u miru sa prirodom,

u miru sa Stvoriteljem.


Nevjerovatno je

kako je to jednostavno i logično,

a ipak ljudi žive u stalnim nemirima,

jer i kada spoznaju istinu

potrebni su veliki napori

da se ostvari promjena životnih navika.

 36

Ispoljavanje srdžbe

je parazit u ljudskom duhu.

Najveću štetu nanosi onome ko ga ispolji,

zarazan je i bukne i u drugim dušama.

Nema opravdanog podsticaja na srdžbu,

sretan je onaj ko je suzbije saburom.

37
Srdžba je poput vatre

- lako se ugasi dok je plamičak

ali kada vatra zahvati dušu,

poput stihije ruši  pred sobom.

I zato, ugasimo srdžbu dok je plamičak.

38

Svaki put kada nas uhvati bijes,

nervoza ili frustracija,

u prvom momentu,

prije nego što se razbukti vatra,

zapitati se ima li koristi od izražavanja bijesa?

Odgovor je uvijek da koristi nema.

Tada se moramo zaustaviti,

prihvatiti događaj

ili razlog nervoze

kao prirodan događaj.


Ako je gubitak,

dobro je da nije veći,

ako je bolest, prihvatimo,

ljudi se razbolijevaju pa i ozdrave,

i to je prirodan događaj,

učinit ćemo sve što je moguće

za ozdravljenje.

 39

Sabur je ta čarobna riječ

za savršeni život čovjeka!


Sabur je sposobnost čovjeka

da prihvata nepovoljne životne situacije,

u miru, u sebi i prema vani,

aktivno tražeći povoljno rješenje  ako ga ima.


Ono što se dogodilo

prihvata se kao neminovan događaj,

prirodni događaj,

kao Božije određenje,

uvažavajući logiku

da je svaka srdžba beskorisna

i ne može ništa popraviti,

ali može naštetiti zdravlju čovjeka.

 40

Kada kažem 'vjerujem u Božije određenje'

vjerujem u prirodni tok stvari.

Sve što se dogodi dogodilo se nepovratno.


Kod tragičnih događaja

koji se dešavaju u životu,

kada čovjek može zapasti u strašnu patnju i depresiju,

vjera mu omogućava da sačuva sabur,

mir duše, da ostane dostojanstven i normalan.

41

Kada bi ljudi postigli mir sa sobom,

bio  bi mir  i u porodici,

bio bi mir i u državi,

bio bi mir i u svijetu.


Mir je ključna riječ

za sklad u životu,

nema srdžbe, ljutnje, stresa,

ma koliko da je težak događaj.


Odgovor je mir u duši

i traženje rješenja

u miru sa Stvoriteljem.


Mir, selam, shalom ...

 42

Čovjek u saburu

za svakoga ima samo lijepe riječi,

zrači optimizmom na sve izazove

i svima oprašta.

Kako je to uzvišeno stanje duše!

43

Zastani i pogledaj.

Vidiš ljude koji prolaze,

vidiš prirodu koja se mijenja.


Sve prolazi i sve se mijenja,

a ti si dio svega.

Samo jedan val u rijeci života

koji iznova poprima novi oblik

da prevaziđe sam sebe.
44
Malo je ljudi koji poznaju jezik duše

i zato je toliko nesporazuma među ljudima.

 45
Tražimo! da budemo pronađeni u ljubavi.

46

Idem da zarađujem ljubav

a ko ne zna kako,

ostat će siromah.

47

Ne tražite sreću

u potrošačkom društvu,

jer tu smo svi ribe

kojima bacaju mamce

da ih uhvate.

A kako se može osjećati ulovljena riba?

48

Smrt kao sjenka slijedi čovjeka

još od oživljenja u utrobi majke.

Smrt je sastavni dio života.

Za taj trenutak treba biti spreman.

Kada nam je udahnut život

dobili smo svoje vrijeme na ovom svijetu

i mi ga proživljavamo.


Vjernik vjeruje u život na drugom svijetu,

da smrt nije kraj

i da će biti oživljen na Sudnjem danu

kako bi mu se sudilo

za djela na ovom svijetu.


A za onoga čija dobra djela prevagnu

nagrada je dženet,

vječni život u blagostanju.


Vjernik prihvata oproštaj

od ovog svijeta

u miru sa prirodom,

u miru sa Stvoriteljem.


Mislimo o smrti

kao i o svim drugim prirodnim događajima

i neka vrijeme koje smo dobili

do zadnjeg trenutka

bude u saburu provedeno.



        

  

           DUŠA

  

                                                     Naše svjetlo je naša duša.


49

Naše svjetlo je naša duša.

Duša nosi naše osobine

i da bismo se mijenjali na bolje

moramo znati kako tokom života

čovjek postaje to što jeste.

50

Kada plod u utrobi majke oživi

primajući Duh Stvoritelja

tada počinje da se oblikuje duša.

Duh Stvoritelja je  zajednički za sve

i osnova života, 

a duše su različite.

Duša predstavlja osobenosti

i karakter čovjeka.

51

Duše se oblikuju putem komunikacije

čovjeka sa okruženjem.


Osobine koje krase ljude

predstavljaju ograničen skup

i različitog su stepena,

pa kada pogledamo oko sebe,

toliko je ljudi a ni jednog čovjeka

ne odlikuje ista duša,

jer je svaka duša

kombinacija različitih osobina

u različitom stepenu.

52

Prevrćući u rukama riječne oblutke

razmišljao sam o bezbrojnim talasima

nemirne rijeke koji udaraju u grubo kamenje

koje se u međusobnom kretanju i prevrtanju

struže i zaobljava, sporo ali uporno,

sa jasnom težnjom pretvaranja u oblutke.

Tako i čovjekovu dušu oblikuju

valovi sudbine na njegovom životnom putu.

53

Duša nosi čovjekove osobine,

želje, stremljenja, izbore,

misli, tuge, radosti i snove.


Ako sadrži dobrotu,

pravednost i ljubav,

to je široka duša,


ako sadrži mržnju,

zavist, smutnju i podlost,

to je skučena duša.


Duša je opterećena iskustvom

ì sa novim se dograđuje.


Razmišljanjem i spoznajom šta je bolje,

čovjek može da poboljša svoju dušu,

može da promijeni sebe.

54

Duša čovjeka putuje kroz život

susrećući se sa drugim dušama,

prenosi svoje osobine na druge  duše

i druge duše prenose na nju osobine.


Mnogi ljudi doprinose tome

kakva će jedna duša postati,

a u svijetu globalnih komunikacija

skoro cijelo čovječanstvo

snosi odgovornost za svakog čovjeka.

55

Duša treba Uputu,

putokaz da odredi pravi put,

da pronađe  sabur.

 56

Duša se razvija  i uzdiže tokom života. 

Neke duše izrastu kao široke duše

pune dobrote i ljubavi.

Neke duše od okruženja prime otrove,

krivnju, sujetu, depresiju,

sumnju, zlopamćenje i nemir,

i tokom života pate.

57

Svi vi što ste me ikad okruživali

odgovorni ste za ovo kakav sam ja danas.

A i ja sam postao dio vas.

58

Pitam se - kako nastaje duša silovatelja, zločinca?

Kakvo je to okruženje u kojem raste

i u kojem spletu okolnosti

postaje biće bez samilosti,

bez saosjećanja,

bez ljudskosti?

59

Čovjek mora preuzeti

kormilo u svojoj duši,

posložiti misli,

odrediti prioritete,

pronaći svoj put,

željeno stanje,

šta je to čemu teži,

šta ga čini zadovoljnim,

šta ga inspiriše.


Mnogi problemi duše

nalaze rješenje u saburu.

Sabur je život u miru sa prirodom,

život u miru sa Stvoriteljem, 

bez parazita duše - frustracije,

bijesa, mržnje, stresa.

60

Kada shvatimo kako je nastala naša ličnost,

naše osobenosti,

već smo ostvarili temelj

za promjenu sebe na bolje.

 61

Sreća je u nama,

u vezi sa Stvoriteljem,

u Njegovoj stvaralačkoj energiji.

Sreća je stanje svijesti,

sposobnost čovjeka da je prepozna.


Da bi čovjek bio srećan

mora se pomiriti sa životom -

prihvatiti život sa svim teškoćama,

i ostvariti sabur.

62

U duši ispunjenoj ljubavlju

nema mjesta za mržnju.

U duši zatrovanoj mržnjom

nemoguće je pronaći i zrno ljubavi.

 63

U osami kreativan čovjek razmišlja

a ograničen se dosađuje.


Usamljenost je poželjno stanje

u kojem čovjek razmišljajući

vodi razgovor sa sobom,

sređuje račune,

slaže misli,

pravi planove,

upoznaje sebe,

svoju dušu.


U osami čovjek uspostavlja vezu sa Stvoriteljem,

kroz njegovu bezgraničnu stvaralačku energiju 

i upućuje  molitvu.

64

Kada mi ispričaš svoj život

znat ću ko si.

Tvoja duša ispletena je

od mnogih duša

iz tvog života.


       

     PROMJENA



...razmišljati o sebi, o svojim postupcima,

o prirodi i životu, da shvatiš potrebu

za promjenom sebe iznutra...


65

Nakon značajnog životnog iskustva,

promišljanja o životu i svijetu

otvorila su mi puteve spoznaje samoga sebe,

univerzalnih ljudskih vrijednosti

i smisla življenja.


Shvatio sam koliko je važno

da čovjek u životu rano, još u mladosti,

pronađe pravi put,

put dobrote i ljubavi,

i da  ostvari život

u punom miru sa prirodom.


Toliko je grešnih postupaka,

malih i svakodnevnih,

nekorisnih, nepotrebnih,

koji život zagorčavaju,

sa puno strepnji,

strahova,

srdžbe,

nesigurnosti,

mržnje,

zlopamćenja,

pohlepe,

oholosti,

zavisti,

bola i

tuge.


I mi živimo sa ubjeđenjem

da to mora tako biti.


A ne mora.


Uz promišljanje i Uputu

koju sigurno možemo pronaći

u vjeri u Jednog Stvoritelja,

koja poziva na mir i strpljenje,

na ljubav prema svim ljudima,

na činjenje dobrih djela

i na lijepo ponašanje,

naš život će se poboljšati,

ući će ljubav

tamo gdje je boravila srdžba,

ući će mir

tamo gdje je bila strepnja.


Razmislimo,

razmislimo o sebi i svojim postupcima.


Da li može biti bolje.

Da, može biti bolje.

I tu je smisao života.

 66

Uputu spoznamo istrajnim promišljanjima,

ali da bismo živjeli po Uputi

mora se dogoditi ogromna promjena iznutra,

u duši čovjeka.


Mora se uložiti napor

da se teški teret životnih navika

promijeni na bolje.

 67

I kada voliš,

i kada te vole,

i kada si s onim koji se vole,

i kada sanjaš o ljubavi sretan si,

sretan gdje god  te dodirne ljubav.

68

Kad prepoznam dobrog čovjeka

ili dobro djelo,

i moje srce poraste,

i snaga i radost me ispune.

69

Lijepa riječ kao kamenčić

što stvara valove u vodi,

može pobuditi pozitivne vibracije

među ljudima.


Zato često govorimo lijepe riječi

i svima će nam biti bolje.

 70

Vrijeme u kojem živimo nije sjajno,

nije najbolje,

ali ne zaboravimo nikad

da je to naše vrijeme,

jedino vrijeme koje smo dobili,

i da imamo pravo

da u njemu pronađemo  svoju sreću.

71

Svaki dan se zapitajmo –

jesam li na pravom putu,

na putu dobra,

i kako mogu biti bolji?


Svojom dobrotom,

lijepom komunikacijom i saburom

čovjek daje najbolji poziv

da i drugi budu takvi.

 72

Svaki trenutak u životu

mogao bi biti biser

ako ga iskoristimo vrijedno radeći,

u sticanju znanja

i čineći dobra djela.


Ako ga traćimo,

činimo zlo

ı nepravdu drugim ljudima nanosimo,

taj trenutak je obični kamen.


Kakvu ćemo ogrlicu tokom života nanizati

do nas je,

a za svaki trenutak prilika je samo jedna.

73

U svakom čovjeku „šejtan“ čuči

i čeka da ga na zlo navrati.

Da li će se oduprijeti,

od njega zavisi.

Utječem se Bogu od prokletog šejtana!

74

Zapitati se treba svako veče –

da li sam danas halal paru zaradio,

da li sam prema ikome nepravedan bio,

da li sam ikoga uvrijedio,

ogovarao ili neko zlo učinio.

To je dužnost ispravnog čovjeka,

onog koji traži  pravi put,

put dobročinstva i ljubavi.

75

Kada doživim dobro djelo

od drugog čovjeka

zastidim se svih loših djela

koje sam učinio u životu.


Toliko mi se velikim čini

svako dobro djelo

u ovom stvarnom svijetu.

76

Svaka briga

mora biti poduprta

povjerenjem u Stvoritelja

da ne bi bila težak teret za dušu.

77

Koliko ljudi mogu dobrote

učiniti jedni drugima

kada se primjećuju

u ovom životu koji je prolazan.

78

Ko mene uvrijedi ružnom riječi

i ja uzvratim ružnom riječi –

to je put širenja zla.


Odgovor ružnom riječi

je okidač za čovjeka

da nastavi sa ružnim.

Lijepa riječ ili ćutanje,

daje priliku da se smanji

negativni naboj

i da se čovjek mijenja na bolje.

79

Ako upućujemo poruku

da je ovaj svijet pun zlih ljudi,

onda će zli nastaviti sa zlom,

dobiti vjetar u leđa.


Ako kažemo da ima dobrih ljudi

na ovom svijetu

i kako je lijepo biti dobročinitelj,

i ako se takva poruka širi svijetom,

ima izgleda da se svijet mijenja na bolje.

  

80

"Ko tebi selam uputi, ti njemu ljepšim uzvrati",

Kur'an časni.

U ovom potrošačkom svijetu

ljudi preopterećeni brigama

prolaze kao aveti jedni pored drugih,

sa formalnim pozdravima i komunikacijom,

a stvarno odsutni duhom

kao da ne žive u ovom svijetu,

jer uvijek postoji nešto

što ih odvlači od sadašnjeg trenutka.

81

Kada bi se ljudi primjećivali

u ovom realnom svijetu,

koliko bi svakodnevnih sitnih radosti

jedni drugima priuštili!

Ali rijetki su oni

koji pozdravom blagosiljaju druge ljude.

 82

Da li si se danas obratio svojoj staroj majci ili ocu?

Da li si se obratio svom djetetu, svojoj supruzi?

Da li si posjetio bolesnu staricu iz susjedstva?

Da li si osmijeh uputio poznatom i nepoznatom?

Da li si darovao siromaha?

Ako si pomislio - sutra ću, nema sutra,

postoji samo ovaj trenutak, danas,

kada poklanjaš pažnju ljudima koji te okružuju.

Znam, stisli su te sa svih strana - posao,

obaveze,

nemaju razumijevanja,

oni žele da im robuješ,

oni su mašina koja nema osjećanja.

A tvoje je ono što si drugima poklonio,

da, i vrijeme koje si drugima poklonio,

i svako dobro djelo,

sve je to tvoje bogatstvo u boljem svijetu.

83

Između govora i osmijeha

u komunikaciji s ljudima,

osmijeh je uvijek dobitna kombinacija

a govor ne.

Kada čovjek puno govori

puno i griješi.

Govorom se upada u zamke komunikacije

kada je teško ostati netaknut.

84

Eh kako je teško biti zlopamtilo.

Kad bismo sva zla,

smutnje i podmetanja

pamtili u našem umu,

ne bi bilo mjesta ni za trun dobra.

I zato ne trujmo svoj život lošim mislima,

neka zla koja smo pretrpjeli

potonu nepovratno u prošlosti.

 85

Ne dozvolimo da nam prošlost pojede sadašnjost.

Demoni prošlosti truju ljudske duše,

a i kolektivnu svijest naroda.

Sve što je prošlo neka ide bez traga,

osim pozitivnog iskustva i ljubavi koja nas inspiriše.

86

Uzvišeni Stvoritelj prašta,

kako da ne praštaju ljudi?!

Jer praštanje oslobađa čovjekovu dušu

od teških otrova

i olakšava život na ovom svijetu.

 87

Kada si pod stresom,

depresivan, tužan ili gnjevan,

idi u prirodu daleko od ljudi,

sjedi na livadu i ćuti,

gledaj kako bilje raste,

udiši mirise cvijeća i zemlje,

slušaj cvrkut ptica i pjesmu zrikavaca,

i misli, misli široko, o životu.

Misli, pa ćeš u jednom momentu

osjetiti kao da popuštaju okovi

koji su te stezali,

da postaješ slobodan i lagan.

Tada počinješ da razumiješ život,

da je svaki sadašnji trenutak tvoj,

trenutak u kojem osjetiš mir,

mir sa životom,

mir sa Stvoriteljem,

trenutak u kojem spoznaješ ljepotu života.
 88
Imati viziju boljeg,


a živjeti u nesavršenom svijetu,

među nesavršenim ljudima,

ljudima polarisanim između dobra i zla

i ne prihvatiti to stanje kao stvarni život,

koji su živjeli i mnogi prije nas,

u kratkom životnom vijeku čovjeka

nije izbor za sreću.

Ovaj svijet jeste nesavršen,

ali ja sam srećan

da prepoznajem dobrote,

dobre ljude i ljepote prostranih duša,

i s takvim osjećajem hoću da živim.

Jer upravo sreća se može osjetiti

baš u ovom polarisanom svijetu

pošto u idealnom ne bi bilo razlike,

a razlika je sve.

 89

Imati nadahnuće za nešto lijepo

tokom cijelog života

znači živjeti smislen život.

Nekome je nadahnuće ljubav,

nekome dobročinstvo,

nekome muzika,

nekome posao,

nekome nauka,

a nekome vjera.

A svako nadahnuće

nosi ljubav u sebi.

90

Voljeti život,

za čovjeka

to je često put u strepnju,

razumjeti život,

pomiriti se sa životom,

to je put ka sreći.

91

Kada bi me pitali

koliko bi želio da živiš,

rekao bih

‘’dok sam pokretan,

razuman

i nadahnut za neku lijepu aktivnost’’.

 92

Svaki čovjek

ima šanse da postane dobar.

Neko dobije priliku i iskoristi je

a neko ne,

dok neko bude podsticaj

da drugi postane dobar čovjek.

93

U svakom djetetu vidjeti svoje dijete.

U svakoj majci vidjeti svoju majku.

U svakoj patnji prepoznati svoju patnju.

To je prosvijećen pogled na svijet oko sebe.

94

Ne dozvolimo da nam sva zla ovoga svijeta

zamute pogled,

nadahnimo se činjenjem dobra

i prepoznavanjem dobrih ljudi i njihovih djela.

95

Nemojmo se zanositi

da smo vječni

jer privremenost nam je osnovna karakteristika,

privremenost u životu,

na funkciji,

u bogatstvu.

Sa takvom svijesti bit će nam lakše živjeti.

 96

Uzvišeni Stvoritelju, da mi nisi dao razum,

šta bih ja bio u životu, u nemogućnosti

da se napajam iz izvora Tvoje kreativne energije.


Svemilosni Bože, da me nisi  vidom obdario

koliki bih ja gubitnik bio u životu

jer ne bih mogao da vidim sve ljepote ovog svijeta.


Stvoritelju svih svjetova, da me nisi sluhom obdario,

koliko bih uskraćen ja bio što ne mogu da čujem

glas ljubljene i pjesmu ptica.


I nikada Ti se ne mogu dovoljno zahvaliti

za sve blagodeti kojim si me obdario

Darivatelju milosti.

97

Razmišljati o sebi,

o svojim postupcima,

o prirodi i životu,

da shvatiš potrebu

za promjenom sebe iznutra

kako bi svijet zahvaljujući tebi postajao bolji.








O piscu

Sead Adanalić, rođen je 1955. godine u Bijeljini, osnovnu školu završio u Janji, od 1969. godine živi u Sarajevu gdje je završio srednju školu i Elektrotehnički fakultet, magistar je tehničkih nauka, ekspert za telekomunikacije.

Zahvaljujući novim tehnologijama i uspostavom globalnih mreža, odnosno mogućnostima društvene mreže facebook da se komunicira na daljinu i da se prezentiraju misli, ideje i informacije, probuđen je duh pjesnika iz mladosti, iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Knjiga je rezultat višegedišnjih promišljanja autora i elektronskog zapisivanja misli, koje su već našle svoje čitaoce širom svijeta tokom prethodnih godina objavljivanja u vidu statusa na facebooku.

seadada@gmail.com         

Nema komentara:

Objavi komentar